Bio jednom jedan duhovni Učitelj koji je, uprkos činjenici da je imao na stotine učenika, želeo da svakom duhovnom detetu podari posebnu pažnju, brigu, blagoslove i vođstvo. Predvodio je mnoge skupove tokom nedelje, ponekad i dva puta dnevno kako bi svaki skup mogao da bude mali i intiman, bez obzira na to koliko je novih tragalaca primao u svoju duhovnu porodicu. Jednom ili dva puta nedeljno Učitelj je dozvoljavao posetiocima da dođu i učestvuju na skupovima, a neki od njih su kasnije odlučili da slede njegov put. Jednoga dana su četiri posetioca, tri mladića i devojka, prišli Učitelju. Jedan od mladića se pokloni i reče: „Učitelju, hoćeš li da me primiš za svog učenika? Dolazim ovde svake nedelje u poslednjih mesec dana i konačno sam rešio da je ovo moj put“.

Šri Činmoj: Krila radosti
