Kada je neko spreman, kada je iskreno spreman u svom duhovnom životu, ili će on doći svome Učitelju ili će Učitelj doći k njemu. U Indiji se kaže: kada je učenik spreman, Učitelj će sigurno doći. Kada je neko žedan, odlazi da naspe vode u kuhinji, ili iz jezerceta, ili odnekud gde ima vode. A opet, postoji i drugi put. Kada dete plače za mlekom, majka dolazi ma gde da je bila. Ako dete plače u dnevnoj sobi a majka je u kuhinji, ona trčeći dolazi da nahrani dete. Kada tragalac zaista plače, Božija je dužnost da dovede nekoga ko će nahraniti to duhovno dete. U ljudskom životu, neko je tu da se pobrine o detetu, bilo majka ili sestra ili neko u porodici. I u duhovnom životu, ako neko zaista plače, Guru mora da dođe odnekud. Nijedna iskrena molitva neće ostati neuslišena. Božiji najvažniji posao je da nam udovolji, da nas učini srećnim, ako vidi da hoćemo pravu stvar.

Ljudi ponekad osećaju da će biti u stanju da se brže oslobode negativnih osobina ukoliko o njima budu više razmišljali i ukoliko ih budu svesniji. Nažalost, to nije istina. Što više razmišljamo o negativnim osobinama, to nas one više obuzimaju. Da bismo rešili naše probleme, treba da prizovemo svoje pozitivne osobine. Pretpostavimo da se često razbesnimo. Ako u sebi možemo da uspostavimo mir, nećemo biti besni. Kako da to uradimo? Ne razmišljajno uopšte o besu; molimo se i meditirajmo samo za mir. U samoj prirodi mira je da se širi. Kada mir u nama raširi svoja krila, naš bes će se neizbežno preobraziti. Slično tome, najbolji način da se suočimo sa svim ostalim negativnim osobinama je da prizovemo pozitivne osobine koje će ih prosvetliti i preobraziti.
